Izgubljena istina – povratak u tijelo – utjelovljenje – porod

U plesu se rađam, svaki put iznova

U plesu rađam, svaki put iznova

Ona koja rađa i ona koja je rođena.

 

Pokrećem ih

Moje meso i moje kosti

Teške su

Bol je u mom trudnom tijelu

Zaleđeni strah je u mojim kostima

Ja ne vidim da ne vidim.

Frustracija

Pokreće me polako

Led se otapa

Strah sada teče mojom krvlju

Strah me budi iz inercije i oživljava me

Budi moje pretke

Plešemo

Ja sada vidim.

Stojim na rubu ničega, zaustavljam dah

Ja više ne gledam, zatvaram oči

Hoću natrag u sigurnost neživota

Ne pokrećem se, tupa

Mirujem u frustraciji sa smješkom na licu u kontaktu

Bez kontakta.

U plesu se rađam, svaki put iznova

U plesu rađam, svaki put iznova

Ona koja rađa i ona koja je rođena.

Ja sam negdje drugdje

Iz nigdje, pretvaram se

Važna

Ja znam ponosna

Odvojena od svijeta.

Umorna sam

Bolno trudno tijelo zove me opet

U mom tijelu je istina

Njeno oružje je hrabrost

Njen plašt je strpljenje.

U plesu se rađam, svaki put iznova

U plesu rađam, svaki put iznova

Ona koja rađa i ona koja je rođena.

Svaki pokret, svaki dah

Budi moje biće

Vrati se u tijelo polako

U slatke i teške boli propadanja

U duge sate raspadanja

Toliko veće od mene

A mene je strah i sram roditi se

Beživotna lica svijeta

Želim natrag, in utero.

I opet se prepuštam trudovima

I padam natrag u tijelo

I ponizna

Bojim se roditi, bojim roditi

I što se više prepuštam svom tijelu sve mi je teže ignorirati istinu

Sve mi je teže ignorirati život koji dolazi iz moje utrobe

I vrišti.